MinT

Tetris je jedna od najpopularnijih igara na svijetu i bez sumnje je zaslužio svoje mjesto u povijesti videoigara. U ovom članku, otkrit ćemo povijest Tetrisa, zanimljivosti o igri te razloge zbog kojih je postala toliko popularna.

Povijest Tetrisa

Tetris je igra koju je stvorio Aleksandar Pažitnov, računalni inženjer iz Rusije. Igra je prvi put objavljena 1984. godine, a ubrzo je postala jedna od najpopularnijih igara na svijetu. Danas je igra dostupna na gotovo svim platformama i igračka je klasika koja se i danas igra.

Zanimljivosti o igri

Postoji mnogo zanimljivosti o igri Tetris koje je vrijedno spomenuti. Jedna od njih je da je igra inspirirana ruskim slagalicama i kineskim dominama. Također, postoji činjenica da je tetromino, komad koji se pojavljuje u igri, zapravo izmišljotina Aleksandra Pažitnova.

Razlozi popularnosti

Jedan od razloga za popularnost Tetrisa je jednostavnost igre. Igra je lako naučiti i igrati, ali istovremeno i prilično izazovna. Također, igra je vrlo ovisna – igrači žele pobijediti sami sebe i postići veći rezultat. Još jedan razlog za popularnost igre je njezina dostupnost – Tetris se može igrati na gotovo svim uređajima i platformama.

U ovom članku smo vam predstavili povijest, zanimljivosti i razloge popularnosti Tetrisa. Ova igra je postala klasik i bez sumnje će ostati jedna od najpopularnijih igara na svijetu. Jednostavnost, ovisnost i dostupnost su samo neki od razloga zbog kojih igrači diljem svijeta i dalje uživaju u igri Tetris.

U današnjem digitalnom svijetu, web stranice su važan dio svakog poslovanja. Stoga je izbor najboljeg dizajna vrlo važan za uspjeh i rast tvrtke. Među mnogim opcijama dizajna, responzivni dizajn web stranice je sve popularniji. Ovaj članak će detaljno analizirati prednosti i nedostatke responzivnog dizajna web stranice u 2023. godini.

Prednosti responzivnog dizajna

Jednostavnost

Responzivni dizajn omogućuje da se web stranica automatski prilagodi veličini ekrana na kojem se prikazuje. To znači da se korisnici neće morati mučiti s povećavanjem i smanjivanjem stranice kako bi dobili željeni prikaz. Također, to znači da će se stranica ispravno prikazivati na svim uređajima, od računala do pametnog telefona.

Povećava brzinu učitavanja

Responzivni dizajn također pomaže u povećanju brzine učitavanja stranice. Web stranica će se učitavati brže ako se ne mora učitavati puni sadržaj na svim uređajima. Umjesto toga, koristit će se manji, optimizirani sadržaj za mobilne uređaje.

Povećava SEO

Google traži da web stranice budu prilagodljive različitim uređajima kako bi se poboljšala korisnička iskustva. Stoga, responzivni dizajn web stranice može pozitivno utjecati na SEO pozicije. Web stranice s responzivnim dizajnom također su više vjerojatno da će se lakše indeksirati u Googleovoj pretrazi, što će također pomoći u povećanju SEO pozicija.

Nedostaci responzivnog dizajna

Skuplji trošak

Kreiranje responzivnog dizajna zahtijeva više vremena i truda nego kreiranje statičkog dizajna. Stoga, cijena kreiranja responzivnog dizajna može biti viša nego cijena kreiranja statičkog dizajna. To može biti problem za male tvrtke s ograničenim proračunom za web dizajn.

Kompleksnost

Responzivni dizajn zahtijeva više kodiranja i programiranja nego statički dizajn. To znači da je potreban stručnjak s dobrim poznavanjem HTML-a, CSS-a i JavaScripta kako bi se kreirao kvalitetan responzivni dizajn. Ako niste stručnjak u ovim tehnologijama, može biti teško kreirati responzivni dizajn bez pomoći stručnjaka.

Ograničenje dizajna

Responzivni dizajn može imati ograničenja u pogledu dizajna. Na primjer, neki dizajnerski elementi koji funkcioniraju na računalu možda neće funkcionirati na mobilnim uređajima. Stoga, dizajneri moraju biti spremni prilagoditi dizajn kako bi se osiguralo da stranica izgleda dobro na svim uređajima.

Responzivni dizajn web stranice ima mnoge prednosti, uključujući jednostavnost, brže učitavanje i bolji SEO. Međutim, ima i neke nedostatke, uključujući skuplji trošak, kompleksnost i ogranićenje dizajna. Na kraju, odluka o tome treba li koristiti responzivni dizajn ili ne treba temeljiti se na vašim specifičnim potrebama i ciljevima.

Ovaj grafikon prikazuje kako su prednosti i nedostaci responzivnog dizajna međusobno povezani i kako svi utječu na zaključak o tome treba li koristiti responzivni dizajn ili ne.

 

Drage mame i tate, roditelji, bake i djedovi ukoliko tražite autosjedalicu 0-25 kg za vašeg mališana i izgubili ste se u velikoj ponudi autosjedalica za tržištu, donosimo vam naš izbor. Sretno!

AUTOSJEDALICA MAXI COSI BERYL

Maxi-Cosi Beryl je višegodišnja autosjedalica dizajnirana za rast s Vašom bebom.

Od dalekih avantura do kratkih putovanja do trgovine, Maxi-Cosi Beryl čini svako putovanje automobilom laganim.

Autosjedalica se se lako prilagođava vašem novorođenčetu od rođenja,  i djetetu do 7 godina starosti, ima položaje okrenute prema naprijed i prema nazad.

Autosjedalica je izrađena korištenjem inovativne, visoko učinkovite  G-CELL tehnologije za maksimalnu zaštitu od bočnih udara.

Instalira se u automobile brzo i sigurno koristeći ISOFIX ili sigurnosni pojas za automobil radi Vaše udobnosti.

JOIE AUTOSJEDALICA STAGES FIX

Autosjedalica grupe 0 + / 1/2.
Autosjedalica koja raste s djetetom – više položaja naslona za glavu i sustav vezivanja koji se simultano prilagođava rastu djeteta.

• Prigodno za korištenje autosjedalice okrenute prema natrag do 18kg / 4 godine
• Prigodno za korištenje autosjedalice okrenute prema naprijed od 9kg do 25kg / 7 godina
• 6 položaja naslona: 2 za prema natrag i 4 okrenuta prema naprijed
• Zaštita od bočnog udara osigurava sigurnost glave, tijela i kukova
• Grow Together™ naslon za glavu i pojasevi za vezanje istodobno se podešavaju i ne zahtijevaju ponovno namještanje pojaseva
• Prozračne tkanine za ventilaciju kako bi se vaše osjećalo ugodno u toplijim razdobljima godine
• Bočni džepovi za pohranu stvari
• Dvostruka blokada za ugradnju sa sigurnosnim pojasom vezanja u 3 točke
• Kazna s 5 točaka s mekim podstavljenim navlakama održava bebu ugodnom i sigurnom
• Jednim povlačenjem jednostavno zatezanje pojaseva s 5 točakaDimenzije: d 55 x š 50 x v 62-77cmTežina: 13.92kg

Supronosti se privlače je zakon privlačenja, barem kada je u pitanju elektromagnetizam. Ali postoje li zakoni o privlačnosti između dvoje ljudi? “U svijetu koji je pun stranaca” kako glasi stih u poznatoj pjesmi iz 1980-ih, postoji li jasan skup pravila koji dopušta dvoje ljudi da se zaljube jedno u drugo?

Je li privlačnost stvar kemije?

Može biti. Prema znanstvenicima, privlačnost između životinja suprotnog spola ovisi o kemikalijama koje se nazivaju feromoni. Učinak feromona na ponašanje insekata do sada je najviše proučavan. Uočeno je, barem u nekim pokusima, da su feromoni odgovorni za komunikaciju među istim vrstama i kolonijom mrava. Užasan miris koji oslobađaju tvorovi kako bi otjerali neprijatelje kaže se da je vrsta feromona. Neke vrste majmuna trljaju urin koji sadrži feromone po stopalima potencijalnih partnera kako bi ih privukli. Neki znanstvenici vjeruju da životinje (obično ženke) kao što su kukci i sisavci šalju te kemijske signale kako bi mužjaku svoje vrste rekli da se njihovi geni razlikuju od njihovih. Ova genska raznolikost važna je u stvaranju potomstva s većim izgledima za preživljavanje. Industrija parfema kapitalizirala je feromone kao sredstvo za povećanje nečije seksualne privlačnosti suprotnom spolu. Životinje poput kita i mošusnog jelena lovljene su zbog ovih kemikalija.

U posljednje vrijeme znanstvenici istražuju postojanje ljudskih feromona i njihovu ulogu u odabiru partnera. Postoje mnoga oprečna gledišta u području biologije, kemije, genetike i psihologije. Većina znanstvenika tvrdi da oni ne postoje, ili ako postoje, ne igraju ulogu u seksualnoj privlačnosti između muškarca i žene. No nova istraživanja poput onog koje su proveli švicarski istraživači sa Sveučilišta u Bernu pod vodstvom Klausa Wedekinda polako tjeraju ove znanstvenike da preispitaju svoje stajalište. Njihov eksperiment uključivao je žene koje su njušile pamučne košulje različitih muškaraca tijekom razdoblja ovulacije. Otkriveno je da žene više vole miris muških košulja koje su genetski različite, ali i dijele sličnosti sa ženskim genima. To je, kao iu slučaju insekata i drugih sisavaca, trebalo osigurati bolje i zdravije karakteristike njihovoj budućoj djeci. No, istraživači su također upozorili da na preferenciju muškog mirisa utječu razdoblje ovulacije kod žena, hrana koju muškarci jedu, parfemi i drugi mirisni proizvodi za tijelo te korištenje kontracepcijskih pilula.

Sudjeluje li osobnost u seksualnoj privlačnosti?

Da, ali i vaša percepcija osobnosti potencijalnog partnera. Prema istraživanju koje su proveli Klohnen, EC i S. Luo 2003. o međuljudskoj privlačnosti i osobnosti, utvrđeno je da su osjećaj samosigurnosti osobe i barem percepcija njezinog/njezinog partnera jake determinante privlačnosti u hipotetskim situacije. Što nam ovo govori? Preferiramo određeni tip osobnosti, koji vas privlači prema osobi. No, osim stvarne osobnosti osobe, koja se može provjeriti samo kroz blisku interakciju kroz vrijeme, vaša percepcija vašeg potencijalnog partnera vas privlači k njemu/njoj, bez obzira na to ima li osoba vaše naklonosti uistinu takvu osobnost ili ne. To bi vjerojatno moglo objasniti izjavu koja se obično čuje od muškaraca i žena o njihovim neuspjelim vezama: “Mislila sam da je on/ona takva osoba.”

Dakle, kako se privlačnost pojavljuje u odnosima?

Vjerojatno ste čuli da je privlačnost uvod ili faktor u vezi. Najvjerojatnije, barem na početku; ali sama privlačnost ne može učiniti da odnos funkcionira. To je ta privlačnost koja vas tjera da primijetite osobu suprotnog spola, ali kada je bolje upoznate, privlačnost je samo jedan od razmatranja. Zajedničke vrijednosti, snovi i strasti postaju značajniji u dugotrajnim vezama.

Trebam li prestati pokušavati postati privlačna?

Više od pokušaja da postanete fizički privlačni, radite na svim aspektima svog zdravlja: fizičkom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom. Fizička privlačnost je još uvijek preteča. Zapamtite, biologija nas predisponira da izaberemo partnera s najzdravijim genima. Što se tiče vaših emocija, samo se zapitajte: biste li željeli provesti vrijeme s osobom koja se osjeća nesigurno u sebe? Vjerojatno ne! Postoji mudrost u poznavanju sebe: tko ste, svojih uvjerenja, vrijednosti i snova. I nemojte se pretvarati da ste netko tko niste. Zavaravanje druge osobe tako što ćete je natjerati da misli da dijelite iste vrijednosti i uvjerenja samo će vas oboje izazvati razočaranje. Kada ste zdravi u svim aspektima, privlačnost postaje posljedica, a ne kraj. Kao što je spomenuto u istraživanju Klohnena i Luoa, čovjekov osjećaj vlastite sigurnosti bitan je, možda čak i izvan privlačnosti. Ali zapamtite: činite ove stvari za sebe, a ne za druge ljude. Tek tada možete istinski iskoristiti svoju privlačnost kao osobe.

Duhovno rasti u svijetu definiranom moći, novcem i utjecajem je herkulovski zadatak. Suvremene pogodnosti kao što su elektronička oprema, gadgeti i alati, kao i zabava putem televizije, časopisa i weba, predisponirali su nas da svoju pozornost uglavnom ograničimo na fizičke potrebe i želje. Kao rezultat toga, naši koncepti vlastite vrijednosti i samoznačenja su zbrkani. Kako možemo uspostaviti ravnotežu između materijalnih i duhovnih aspekata našeg života?

Duhovno rasti znači gledati unutra.

Introspekcija nadilazi prisjećanje stvari koje su se dogodile u danu, tjednu ili mjesecu. Morate pažljivo pogledati i razmisliti o svojim mislima, osjećajima, uvjerenjima i motivacijama. Povremeno preispitivanje vaših iskustava, odluka koje donosite, odnosa koje imate i stvari u koje se bavite pruža korisne uvide u vaše životne ciljeve, o dobrim osobinama koje morate zadržati i lošim osobinama koje morate odbaciti. Štoviše, daje vam naznake o tome kako se ponašati, reagirati i ponašati se usred bilo koje situacije. Kao i svaka vještina, introspekcija se može naučiti; sve što je potrebno je hrabrost i spremnost da tražite istine koje leže u vama. Evo nekoliko smjernica kada introspektirate: budite objektivni, oprostite sebi i usredotočite se na svoja područja za poboljšanje.

Duhovno rasti znači razvijati svoje potencijale.

Religija i znanost imaju različite poglede na pitanja ljudskog duha. Religija gleda na ljude kao na duhovna bića koja privremeno žive na Zemlji, dok znanost gleda na duh kao samo jednu dimenziju pojedinca. Ovladavanje sobom je tema koja se ponavlja i u kršćanskim (zapadnim) i islamskim (istočnim) učenjima. Potrebe tijela se prepoznaju, ali se stavljaju pod potrebe duha. Vjerovanja, vrijednosti, moral, pravila, iskustva i dobra djela daju nacrt za osiguranje rasta duhovnog bića. U psihologiji, spoznati svoj puni potencijal je samoaktualizacija. Maslow je identificirao nekoliko ljudskih potreba: fiziološke, sigurnost, pripadnost, poštovanje, kognitivne, estetske, samoaktualiziranje i samotranscendiranje. James je ranije ove potrebe kategorizirao u tri: materijalne, emocionalne i duhovne. Kada ste zadovoljili osnovne fiziološke i emocionalne potrebe, slijede duhovne ili egzistencijalne potrebe. Ostvarivanje svake potrebe vodi ukupnom razvoju pojedinca. Možda je razlika između ove dvije religije i psihologije kraj samorazvoja: kršćanstvo i islam vide da je samorazvoj sredstvo za služenje Bogu, dok psihologija smatra da je samorazvoj cilj sam po sebi.

Duhovno rasti znači tražiti smisao.

Religije koje vjeruju u postojanje Boga kao što su kršćanstvo, judaizam i islam pretpostavljaju da je svrha ljudskog života služiti Stvoritelju svega. Nekoliko teorija u psihologiji predlaže da u konačnici dajemo smisao svom životu. Bez obzira vjerujemo li da je smisao života unaprijed određen ili samousmjeren, rasti u duhu znači shvatiti da ne postojimo samo. Ne znamo smisao svog života pri rođenju; ali znanje i mudrost stječemo iz naših interakcija s ljudima te iz naših postupaka i reakcija na situacije u kojima se nalazimo. Dok otkrivamo ovo značenje, postoje određena uvjerenja i vrijednosti koje odbacujemo i potvrđujemo. Naši životi imaju svrhu. Ova svrha koristi sve naše fizičke, emocionalne i intelektualne potencijale; održava nas u teškim vremenima; i daje nam nešto čemu se možemo radovati — cilj koji treba postići, odredište koje treba postići. Osoba bez svrhe ili smisla je poput broda koji pluta na moru.

Duhovno rasti znači prepoznati međusobne veze.

Religije naglašavaju koncept naše povezanosti sa svim stvorenim, živim i neživim. Stoga druge ljude nazivamo “braćom i sestrama” čak i ako nema izravnog krvnog srodstva. Štoviše, religije usmjerene na božanstvo kao što su kršćanstvo i islam govore o odnosu između ljudi i višeg bića. S druge strane, znanost objašnjava našu vezu s drugim živim bićima kroz teoriju evolucije. Ta se povezanost jasno vidi u konceptu ekologije, interakcije između živih i neživih bića. U psihologiji, povezanost je karakteristika samotranscendencije, najviše ljudske potrebe prema Maslowu. Prepoznavanje vaše povezanosti sa svim stvarima čini vas poniznijim i poštovanjem prema ljudima, životinjama, biljkama i stvarima u prirodi. To vas tjera da cijenite sve oko sebe. Potiče vas da izađete izvan svoje zone udobnosti i dođete do drugih ljudi i postanete upravitelji svih drugih stvari oko vas.

Rast je proces, stoga je rast duha svakodnevni susret. Nešto dobijemo, nešto izgubimo, ali važno je da učimo i iz tog znanja je omogućen daljnji duhovni rast.

Koliko ste se puta uhvatili da kažete da ne može postojati drugo rješenje problema – i da taj problem vodi u slijepu ulicu? Koliko ste se puta osjećali zbunjeno znajući da je problem koji je pred vama onaj koji ne možete riješiti. Nema tragova. Nema opcija. Bez rješenja.

Jeste li se osjećali kao da ste iscrpili sve moguće opcije, a ipak ste još pred planinom – velikom, neosvojivom i neosvojivom? Kada naiđete na tako ogromne probleme, možete se osjećati kao da udarate čekićem o čeličnu planinu. Pritisak da se takav problem mora riješiti može biti golem.

Ali radujte se! Možda još ima nade!

Uz neke kreativne tehnike rješavanja problema možda ćete moći sagledati svoj problem u drugačijem svjetlu. A to bi svjetlo moglo biti samo kraj tunela koji vodi do mogućih rješenja.

Prije svega, u svjetlu kreativnog rješavanja problema, morate biti otvoreni prema činjenici da može postojati više od samo jednog rješenja problema. I, morate biti otvoreni za činjenicu da mogu postojati rješenja za probleme za koje ste mislili da su nerješivi.

Sada, s ovim optimističnim načinom razmišljanja, možemo pokušati biti malo kreativniji u rješavanju naših problema.

Broj jedan; možda je razlog zašto ne možemo riješiti naše probleme taj što nismo stvarno dobro pogledali u čemu je problem. Ovdje je pokušaj razumijevanja problema i konkretnog razumijevanja njegovog rada integralno rješavanje problema. Ako znate kako to funkcionira, u čemu je problem, onda imate bolje temelje za rješavanje problema.

Ne pokušavajući dati jednostavnu izjavu o tome što je problem. Pokušajte identificirati subjekte koji sudjeluju i kakvi su njihovi međusobni odnosi. Uzmite u obzir stvari koje možete dobiti kako biste izgubili zbog trenutnog problema. Sada imate jednostavnu izjavu u čemu je problem.

Broj dva; pokušajte uzeti u obzir sva ograničenja i pretpostavke koje imate riječima problema. Ponekad upravo te pretpostavke ometaju naš pogled na moguća rješenja. Morate identificirati koje su pretpostavke valjane, u kojim se pretpostavkama treba pozabaviti.

Broj tri; pokušajte riješiti problem po dijelovima. Riješite ga idući od općeg pogleda prema detaljnijim dijelovima problema. To se zove pristup odozgo prema dolje. Zapišite pitanje, a zatim smislite jednorečenično rješenje za to od njih. Rješenje bi trebalo biti opća izjava o tome što će riješiti problem. Odavde možete dalje razvijati rješenje i malo po malo povećavati njegovu složenost.

Broj četiri; iako pomaže imati kritičko razmišljanje dok rješavate problem, također morate zadržati kreativan, analitički glas na stražnjoj strani glave. Kada netko dođe do potencijalnog rješenja, pokušao je razmisliti kako bi to rješenje moglo funkcionirati. Pokušajte biti kreativni. Istodobno, potražite pukotine u oklopu tog rješenja.

Broj pet; isplati se zapamtiti da može postojati više od samo jednog rješenja koje se razvija u isto vrijeme. Pokušajte pratiti sva rješenja i njihov razvoj. Zapamtite, može postojati više od jednog rješenja za problem.

Broj šest; zapamtite onu staru izreku, “dvije su glave bolje od jedne.” Taj je istinitiji nego što zvuči. Uvijek budite otvoreni za nove ideje. Možete imati samo koristi od slušanja svih ideja koje svaka osoba ima. To je osobito istinito kada je osoba s kojom razgovarate imala iskustva s rješavanjem problema sličnih vašim.

Ne morate biti samostalni heroj da biste riješili problem. Kad biste mogli organizirati kolektivnu misao na tu temu, bilo bi puno bolje.

Broj sedam; budi strpljiv. Sve dok ustrajete, uvijek postoji šansa da se rješenje ukaže samo od sebe. Zapamtite da nitko nije uspio stvoriti izum prvi put.

Vježbe kreativnog razmišljanja također vam mogu pomoći u potrazi za kreativnijim rješavanjem problema.

Evo jednog primjera.

Uzmite komad papira i napišite bilo koju riječ koja vam padne na pamet u sredinu. Sada pogledajte tu riječ, a zatim napišite prve dvije riječi koje vam padaju na pamet. To se može nastaviti sve dok ne možete izgraditi stablo povezanih riječi. To vam pomaže izgraditi analogne vještine i ojačati svoje kreativne procese.

Dakle, sljedeći put kada vidite problem za koji mislite da ga ne možete riješiti, razmislite ponovno. Rješenje bi moglo biti samo gledanje vas pravo u lice. Sve što je potrebno je samo malo kreativnog razmišljanja, malo planiranja i puno rada.

“Dva čovjeka gledaju kroz iste rešetke: jedan vidi blato, a jedan zvijezde.” – Frederick Langbridge, Skup tihih misli

Ako ste zauzeli drugo mjesto u natjecanju za pisanje, hoćete li sljedeći put skakati od radosti i tražiti bolje rezultate ili ćete se obeshrabriti i pronaći izgovor da se više ne pridružite?

U životu ste uvijek ispunjeni izborima. Možete se odlučiti za pesimistički pogled i živjeti samoporaženim životom ili možete odlučiti krenuti putem optimista i krenuti u izazovan i ispunjen život.

Zašto onda njegovati optimističko stajalište? I zašto sada?

Pa, optimizam je povezan s pozitivnim raspoloženjem i dobrim moralom; na akademski, sportski, vojni, profesionalni i politički uspjeh; na popularnost; na dobro zdravlje, pa čak i na dug život i slobodu od traume.

S druge strane, stope depresije i pesimizma nikada nisu bile veće. Pogađa sredovječne odrasle na isti način na koji pogađa mlađe ljude. Prosječna dob početka bolesti je s 30 na 15 godina. To više nije poremećaj srednjovječne domaćice, već i poremećaj tinejdžera.

Evo kako su optimisti na djelu i istraživanja koja potvrđuju zašto se doista isplati biti optimist:

Optimisti očekuju najbolje

Definirajuća karakteristika pesimista je da su skloni vjerovati da su loši događaji, koji će dugo trajati i potkopati sve što rade, sami krivi.

Istina je da su optimisti suočeni s istim teškim udarcima ovoga svijeta. Ono što se razlikuje je način na koji objašnjavaju svoju nesreću — suprotan je način. Oni su skloni vjerovati da je poraz samo privremeni zastoj, da su njegovi uzroci ograničeni na ovaj jedan slučaj.

Optimisti su skloni usredotočiti se na ‘problem’ i planirati za njega. Koriste ‘pozitivnu reinterpretaciju’. Drugim riječima, oni najvjerojatnije reinterpretiraju negativno iskustvo na način koji im pomaže u učenju i rastu. Takve ljude ne brine loša situacija, oni to doživljavaju kao izazov i trude se više.

Neće reći “stvari nikada neće biti bolje”, “Ako jednom nisam uspio, ponovit će se” i “Ako doživim nesreću u jednom dijelu svog života, dogodit će se u cijelom životu.”

Pozitivna očekivanja optimista predviđaju i bolje reakcije tijekom prijelaza u nove sredine, iznenadne tragedije i malo vjerojatan razvoj događaja. Ako padnu, ustat će. Umjesto prepreka vide prilike.

Ljudi pozitivno reagiraju na optimiste

Optimisti su proaktivni i manje ovisni o drugima za svoju sreću. Ne nalaze potrebu kontrolirati ili manipulirati ljudima. Obično privlače ljude prema sebi. Njihov optimističan pogled na svijet može biti zarazan i utjecati na one s kojima su.

Čini se da je optimizam društveno poželjna osobina u svim zajednicama. Oni koji dijele optimizam općenito su prihvaćeni, dok se oni koji šire mrak, paniku i histeriju tretiraju nepovoljno.

U životu ti ljudi često pobjeđuju na izborima; biti proglašen najprijatnijim i zatražiti savjet.

Kad situacija postane teška, optimisti postaju još teži

Optimisti obično održavaju višu razinu subjektivne dobrobiti u vrijeme stresa nego ljudi koji su manje optimistični. Nasuprot tome, pesimisti će vjerojatno reagirati na stresne događaje poricanjem njihovog postojanja ili izbjegavanjem suočavanja s problemima. Pesimisti će vjerojatnije prestati pokušavati kada se pojave poteškoće.

Oni ustraju. Jednostavno ne odustaju lako, poznati su i po strpljenju. Krećući se korak bliže tom cilju ili nedostižnom snu.

Optimisti su zdraviji i žive dulje

Medicinska istraživanja su opravdala da jednostavni užici i pozitivan pogled mogu uzrokovati mjerljivo povećanje sposobnosti tijela da se bori protiv bolesti.

Zdravlje optimista je neobično dobro. Oni dobro stare, puno slobodnije od većine ljudi od uobičajenih fizičkih bolesti srednjih godina. I mogu nadživjeti one sklone negativnim mislima.

Pa zašto danas ne biste bili optimist? I razmišljajte pozitivno prema ispunjenijem životu.

Zašto se ne radovati uspjehu u svim svojim nastojanjima? Zašto ne biti otporan? Kao i svi drugi, ponekad ćete sigurno pogoditi padove, ali nemojte samo ostati tamo. Izvucite se iz blata i povećajte svoje šanse da se vratite na pravi put. A zašto ne inspirirati druge da skinu svoje tamne naočale i vide život sa svjetlije strane?

Svatko je, u nekom trenutku svog života, sanjao da bude netko poseban, netko velik. Tko nije maštao o tome da će biti onaj koji pogađa Homera koji je pobjedio u igri? Tko nije sanjao da bude kraljica povratka kući? A koliko smo puta sanjali da budemo bogati, uspješni ili sretni u našim vezama?

Često sanjamo velike snove i imamo velike aspiracije. Nažalost, naši snovi ostaju samo to – snovi. A naše težnje lako skupljaju prašinu na našem tavanu.

Ovo je tužan obrat događaja u našem životu. Umjesto da proživljavamo uzbudljive avanture u samoaktualizaciji, mi smo uhvaćeni u besmislicu života iz dana u dan jedva da postojimo.

Ali znaš što? Život bi mogao biti puno bolji, samo da smo naučili ciljati više.

Najčešći problem u postavljanju ciljeva je riječ nemoguće. Većina ljudi se zaglavi misleći da ja to ne mogu. Preteško je. Previše je nemoguće. Nitko to ne može učiniti.

Međutim, kad bi svi tako mislili, ne bi bilo izuma, inovacija i iskoraka u ljudskim postignućima.

Sjetite se da su znanstvenici bili zbunjeni kada su pogledali skromnog bumbara. Teoretski, rekli su, bumbar je nemoguće letjeti. Nažalost za bumbara, pčelama to nitko nije rekao. Pa leti to radi.

S druge strane, neki ljudi pate od toga što sanjaju potpuno nečuvene snove i ne djeluju prema njima. Rezultat? Slomljeni snovi i otrcane težnje.

Ako se ograničite samopouzdanjem i samoograničavajućim pretpostavkama, nikada nećete moći probiti ono što smatrate nemogućim. Ako posegnete predaleko u nebo, a da ne radite na svom cilju, naći ćete se kako se hvatate za nemoguć san.

Isprobajte ovu vježbu. Uzmite komad papira i zapišite neke ciljeve u svom životu. Ispod jednog zaglavlja navedite stvari ‘znate da možete’. Ispod drugog zaglavlja napišite stvari “što biste možda mogli učiniti”. I pod još jednom navedite stvari koje su vam ‘nemoguće napraviti’.

Sada pogledajte sva zaglavlja nastojite svaki dan ostvariti ciljeve koji se nalaze pod stvarima ‘znaš da možeš’. Provjerite ih kada ih budete mogli ostvariti. Kako polako budete u mogućnosti provjeriti sve svoje ciljeve pod tim naslovom, pokušajte ostvariti ciljeve pod drugim zaglavljem – onim koje glasi “možda biste mogli”.

S obzirom da su stavke koje ste napisali pod stvarima koje bih mogao učiniti ostvarene, ciljeve koji se nalaze pod stvarima koje su vam ‘nemoguće učiniti’ možete premjestiti na popis stvari koje biste mogli učiniti.

Dok ponavljate ovaj proces, otkrit ćete da ciljevi za koje ste mislili da su nemogući postaju lakši za postizanje. I nemoguće se ipak počinje činiti mogućim.

Vidite, tehnika ovdje nije ograničiti vašu maštu. Cilj je visoko, i početi raditi prema tom cilju malo po malo. Međutim, također nije mudro postavljati cilj koji je uistinu nerealan.

Oni koji samo sanjaju o cilju bez napornog rada završavaju razočarani i razočarani.

S druge strane, da ste nekome prije sto godina rekli da je moguće da čovjek bude na Mjesecu, smijali bi vam se. Da ste im rekli da možete poslati poštu odavde na drugi kraj svijeta za nekoliko sekundi, rekli bi da ste poludjeli. Ali, zahvaljujući čistoj želji i ustrajnosti, ovi nemogući snovi sada su stvarnost.

Thomas Edison je jednom rekao da je genij 1% inspiracije i 99% znoja. Ništa ne može biti istinitije. Da bi netko ostvario svoje snove, mora postojati rad i disciplina. Ali imajte na umu da taj 1% mora biti veliki san, a ne neki lako ostvariv san.

Pitajte bilo kojeg štakora u teretani i on ili ona će vam reći da ne može biti dobitaka osim ako niste izbačeni iz zone udobnosti. Sjećate li se izreke: “Nema boli, nema dobiti”? To je istina koliko god može biti.

Zato sanjaj, prijatelju! Nemojte se uhvatiti u koštac sa svojim uočenim ograničenjima. Razmišljajte veliko i naporno radite da biste ostvarili te snove. Dok koračate na ljestvici napretka, skoro ćete saznati da je nemoguće upravo postalo malo više moguće.

Jeste li doživjeli ono iskustvo kada ste odjednom samo osjetili da će se nešto dogoditi, i na vaše iznenađenje, ta se intuicija na kraju pretvorila u stvarnost?

Kada imate jake osjećaje prema nečemu bez logičke osnove, to se zove intuicija. Dolazi u tri impresije: vidovitost ili “treće oko”, jasno osjećanje i osjećaj kroz slušanje.

Vidovitost je kada vaše oko ide dalje od onoga što može vidjeti. Ovo je kad znaš što se negdje događa.

Jasno je osjećanje u osnovi ono što nazivamo “predosjećaj” ili “osjećaj crijeva”. Ovo je vrijeme kada ste preplavljeni osjećajem i ne možete ga objasniti i sve što možete reći je “ja samo znam.”

S druge strane, osjećaj kroz slušanje znači biti u stanju “slušati” između redaka. Intuicija se također događa u trenucima kada određeni zvuk, kakav god da je – bilo da se radi o trubi automobila ili cvrkutanju ptice – uvede intenzivan osjećaj.

Kažu da je samo određeni broj ljudi nadaren intuicijom. Astrolozi čak inzistiraju na tome da su ljudi rođeni pod znakovima Škorpiona ili Riba prirodno intuitivni, što gotovo graniči s ESP-om, ali studije su nicale lijevo i desno koje proglašavaju da svatko može razviti intuiciju.

Zašto potreba za razvojem intuicije, pitate se? Zašto ne pustite svoje emocionalno i psihičko stanje kakvo jest? Prije svega, intuicija potiče dobru komunikaciju. To vas čini osjetljivijim na ljude oko sebe; često vas sprječava da povrijedite one koje volite jer ste dovoljno intuitivni da ih razumijete. Intuicija vas također čini daleko kreativnijima nego ikad. Intuicija znači puštanje više kreativnih sokova za bilo koje sredstvo izražavanja. Konačno, intuicija ima iscjeljujuću moć. Ova iscjeliteljska moć nije u fizičkom smislu, već u dubinom udubljivanju u vašu dušu kako biste iskorijenili neku negativnu energiju zakopanu u njoj.

Uz to, jeste li spremni razviti svoju intuiciju? Evo nekoliko načina da otključate ovaj dar:

1. Hipnoza

Oh da, hipnotizirajte se. Hipnoza nije ograničena na promatranje njihala kako se kreće naprijed-natrag. Izvedite samohipnozu ili možete koristiti hipnotičke programe koji mogu ojačati vašu intuiciju.

2. Meditacija

Meditirati znači pronaći mir u sebi. Ako su vam um i srce pretrpani previše prtljage i povrijeđenosti, nećete moći utišati onaj dio sebe koji bi na kraju mogao pokrenuti intuiciju. Postoji toliko mnogo načina za meditaciju: idite na sat joge ili jednostavno vježbajte disanje koje bi vas moglo dovesti ravno do zena.

3. Misli pozitivno!

Stanje bez brige i straha moglo bi učiniti mnogo za poboljšanje vaše intuitivne sposobnosti. Ostajući pozitivni, privlačite dobru energiju koja bi mogla lako prepoznati neposredne osjećaje i događaje.

4. Samo pusti.

Što to znači? Ako ste na rubu donošenja velike odluke, otpustite sve inhibicije i uputite se na mirno mjesto gdje biste mogli saznati kamo vas je otpuštanje dovelo. Ponekad jednostavno morate slušati glas u sebi, a taj glas neće izaći ako ne pustite.

5. Nikad ne očekuj.

Nakon što se oslobodite inhibicija i svih onih stvari koje vas sprječavaju da jasno razmišljate i osjećate, nikada ne očekujte odgovor odmah. Nikad ne očekujte da će vam “slučaj” odmah pasti u krilo. Dajte malo vremena onda biste se jednostavno iznenadili da — wham! — sada imate svoj odgovor.

6. Vjerujte u svoje prve dojmove.

Kad nekoga vidite prvi put i pomislite da je malo previše arogantan za vaš ukus, velika je vjerojatnost da je taj dojam istinit. Većinu vremena prvi dojam donosi intuicija.

7. Ostanite sretni!

Vidjeti? Sve što trebate da budete intuitivni je da ostanete sretni! Sreća privlači ogromnu moć i takva moć uključuje intuiciju. Kada koristite svoju intuiciju, vaša motivacija mora biti sreća i zadovoljstvo. S obzirom na tu premisu, intuicija će vam lako pasti.

Intuicija je od pomoći, jer vas ponekad dovede do nečega što se drugačije ne može postići. Puno života je spašeno samo intuicijom. Odluke se lakše donose ako ste naoružani ovim darom. Razvijte intuiciju sada i iskoristite prednosti koje nikada niste zamišljali.

Kada čujete riječ “trener”, što vam prvo padne na pamet? Zamišljate li košarkaški tim s muškarcem/ženom koji izgovara upute? Ili možda nogometni tim s muškarcem/ženom koji korača tamo-amo i proziva imena igrača?

Treniranje više nije rezervirano za sportske timove; to je sada jedan od ključnih koncepata u vodstvu i upravljanju. Zašto je coaching popularan?

Treniranje izjednačava teren

Coaching je jedan od šest emocionalnih stilova vodstva koje je predložio Daniel Goleman. Štoviše, to je ponašanje ili uloga koju vođe provode u kontekstu situacijskog vodstva. Kao stil vođenja, coaching se koristi kada su članovi grupe ili tima kompetentni i motivirani, ali nemaju ideju o dugoročnim ciljevima organizacije. To uključuje dvije razine treniranja: timsku i individualnu. Timski coaching čini da članovi rade zajedno. U skupini pojedinaca ne može svatko imati niti dijeliti istu razinu kompetencije i predanosti cilju. Grupa može biti mješavina visoko kompetentnih i umjereno kompetentnih članova s različitim razinama predanosti. Te razlike mogu uzrokovati trenje među članovima. Voditelj treniranja pomaže članovima izjednačiti njihova očekivanja. Također, voditelj coachinga upravlja različitim perspektivama kako bi zajednički cilj bio bolji od osobnih ciljeva i interesa. U velikoj organizaciji, vođe moraju uskladiti osobne vrijednosti i ciljeve osoblja s onima organizacije kako bi se mogli slijediti dugoročni smjerovi.

Coaching gradi samopouzdanje i kompetenciju.

Individualni coaching primjer je situacijskog vodstva na poslu. Cilj mu je mentorstvo jedan na jedan izgradnja povjerenja članova potvrđujući dobar učinak tijekom redovitih povratnih informacija; i povećati kompetentnost pomažući članu da procijeni svoje snage i slabosti prema planiranju karijere i profesionalnom razvoju. Ovisno o pojedinoj razini kompetencije i predanosti, vođa može vježbati više trenerskog ponašanja za manje iskusne članove. Obično se to događa u slučaju novih djelatnika. Izravni nadređeni daje definiranije zadatke i održava redovite povratne informacije za novo osoblje, te postupno smanjuje količinu podučavanja, usmjeravanja i pratećih uloga kako bi favorizirao delegiranje kako se kompetencija i povjerenje povećavaju.

Coaching promiče individualnu i timsku izvrsnost.

Izvrsnost je proizvod uobičajene dobre prakse. Redovitost sastanaka i konstruktivne povratne informacije važne su u stvaranju navika. Članovi imaju naviku stalnog procjenjivanja svojih snaga i područja za poboljšanje da sami uviđaju koja znanja, vještine i stavove trebaju steći da bi postigli timske ciljeve. U tom procesu postižu i individualnu izvrsnost. Primjer je u slučaju glazbenog orkestra: svaki član svira različit instrument. Kako bi se postigla harmonija glazbe s različitih instrumenata, članovi će uglačati svoju ulogu u djelu, osim ansambla. Stoga se individualno usavršavaju kao svirači instrumenta.

Coaching razvija visoku predanost zajedničkim ciljevima.

Voditelj coachinga balansira postizanje neposrednih ciljeva s dugoročnim ciljevima prema viziji organizacije. Kao što je ranije spomenuto, usklađivanjem osobnih ciljeva s organizacijskim ili timskim ciljevima, osobni se interesi drže pod kontrolom. Konstantnim komuniciranjem vizije kroz formalne i neformalne razgovore, članovi su inspirirani i motivirani. Postavljanje kratkoročnih timskih ciljeva usklađenih s organizacijskim ciljevima; a izrada akcijskog plana za postizanje ovih ciljeva može pomoći u održavanju povećane motivacije i predanosti zajedničkim ciljevima članova.

Coaching proizvodi vrijedne vođe.

U coachingu je važno vođenje primjerom. Coaching vođa gubi kredibilitet kada ne može prakticirati ono što propovijeda. To znači da voditelj coachinga treba biti dobro organiziran, visoko kompetentan u njegovom/njezinom području, otvoreno komunicira i potiče povratne informacije te ima jasnu ideju o viziji-misiji-ciljevima organizacije. Putem zamjenskog i svrhovitog učenja, članovi hvataju iste dobre prakse i stavove od voditelja coachinga, pretvarajući ih u voditelje coachinga. Ako član doživi dobro podučavanje, on/ona će najvjerojatnije učiniti iste stvari kada mu se povjere formalne uloge vodstva.

Ipak, neke riječi opreza: coaching je samo jedan od stilova vođenja. To se može učiniti u kombinaciji s ostalih pet emocionalnih stilova vođenja ovisno o profilu tima u nastajanju. Štoviše, coaching kao stil vođenja zahtijeva da ste fizički, emocionalno i mentalno spremni većinu vremena jer uključuje dvije razine coachinga: individualnu i timsku. Vaši članovi očekuju od vas da budete zadnji koji će odustati ili spasiti u bilo kojoj situaciji, posebno u vrijeme krize. Voditelj coachinga mora biti svjestan da coaching podrazumijeva ulaganje vremena na svakog pojedinca i na cijeli tim. Štoviše, da su odgovornosti veće jer dok trenirate članove, razvijate i buduće trenere.